Pružatelji usluga u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju
Dječji vrtići imaju ključnu ulogu u sustavu rane intervencije jer su često prvo organizirano okruženje u kojem se dijete susreće s izvan obiteljskim svijetom. Upravo tu odgojitelji i stručni suradnici mogu prvi prepoznati znakove razvojnih odstupanja te poduzeti odgovarajuće korake u smjeru podrške djetetu i njegovoj obitelji. Rana intervencija podrazumijeva niz stručnih mjera koje se provode kod djece s razvojnim rizikom ili teškoćama u najranijoj dobi, s ciljem da se potakne njihov optimalan razvoj i smanji potreba za dugotrajnim oblicima rehabilitacije. U tom procesu dječji vrtić ima višestruku ulogu, koja se očituje u ranom prepoznavanju teškoća, suradnji s roditeljima i stručnim službama te u provedbi poticajnih aktivnosti za razvoj djeteta. Jedan od najvažnijih aspekata uloge vrtića jest rano prepoznavanje odstupanja u razvoju. Odgojitelji, kao stručnjaci koji svakodnevno provode vrijeme s djecom, mogu zamijetiti teškoće u komunikaciji, motorici, pažnji, ponašanju ili socijalnoj interakciji. Njihova sposobnost da prepoznaju takve signale i odgovore na njih stručno i empatično može imati presudnu ulogu u pravovremenom upućivanju djeteta na stručnu procjenu. Kroz svakodnevne situacije i igru, odgojitelji su u mogućnosti uočiti razvojne obrasce i odstupanja koja roditelj možda neće primijetiti kod kuće. Vrtići su također važna poveznica između obitelji i šire mreže stručnjaka. Suradnja s roditeljima temelj je uspješne rane intervencije – vrtić može informirati roditelje o sumnjama na teškoće, ali i pomoći u organizaciji potrebne procjene i podrške. Kroz partnerski odnos, roditelji dobivaju osjećaj sigurnosti i podrške, što je izuzetno važno u trenucima nesigurnosti i zabrinutosti za razvoj vlastitog djeteta. Jedan od ključnih zadataka vrtića u procesu rane intervencije je provedba razvojno poticajnih aktivnosti. Programi koji uključuju igru, senzornu stimulaciju, govorne i motoričke vježbe, kao i socijalno-emocionalne aktivnosti, mogu značajno doprinijeti djetetovu napretku. Individualizirani pristup svakom djetetu omogućuje mu da napreduje vlastitim tempom, u sigurnom i prihvaćajućem okruženju. U kontekstu inkluzije, dječji vrtići uključuju djecu s teškoćama u redovne skupine te osiguravaju sve potrebne uvjete za njihovu ravnopravnu participaciju. To uključuje prilagodbu prostora i materijala, edukaciju osoblja te, kada je potrebno, angažman pomoćnika ili dodatnih stručnjaka. Time se ne podržava samo dijete s teškoćama, nego se u skupini razvijaju vrijednosti empatije, razumijevanja i zajedništva. Kako bi vrtići mogli kvalitetno sudjelovati u ranoj intervenciji, potrebno je ulagati u stalno stručno usavršavanje odgojitelja i stručnih suradnika. Edukacije o razvojnim teškoćama, komunikacijskim pristupima i inkluzivnoj praksi nužne su za kvalitetnu provedbu programa. Također, važno je da vrtići budu dio šireg sustava – da surađuju s centrima za ranu intervenciju, zdravstvenim ustanovama i školama.
U konačnici, dječji vrtići predstavljaju temeljnu točku podrške djetetu u njegovim najosjetljivijim godinama. Njihova uloga u ranoj intervenciji nadilazi obrazovni aspekt – oni su mjesto sigurnosti, razumijevanja i poticaja, gdje svako dijete ima priliku razviti svoj puni potencijal. Sustavno ulaganje u ovu ulogu predstavlja ulaganje u budućnost zajednice koja prepoznaje i podržava svakog svog člana.
Rana intervencija u djetinjstvu prepoznata je kao temeljna sastavnica potpore djeci s razvojnim teškoćama i njihovim obiteljima. Kako bi se osigurao kvalitetan i pravodoban odgovor na razvojne rizike, ključno je omogućiti pristup pouzdanim, znanstveno utemeljenim i praktično primjenjivim materijalima. U Hrvatskoj su u posljednjim godinama razvijeni brojni resursi na državnoj razini koji se mogu slobodno koristiti u edukativne i stručne svrhe .
Popis svih dječjih vrtića u IŽ